Koja su najtraženija zanimanja kod nas?

Često slušamo priče o tome koja su zanimanja deficitarna kod nas, a kojih ima previše i kako je potrebno uskladiti školske programe sa potrebama tržišta.

Ovdje ćemo napraviti razliku između potražnje za različitim nivoima stručne spreme. Najveća potražnja u našoj privredi je , naravno, za radnim mjestima sa srednjom stručnom spremom. Međutim, pošto je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje najviše osoba sa srednjom stručnom spremom, ta lica znatno duže u prosjeku čekaju na posao od lica sa visokom stručnom spremom.

Ako kao primjer uzmemo regiju Birač, odnosno prostor za koji je nadležan regionalni biro u Zvorniku, krajem prošle godine na evidenciji za zapošljavanje je bilo više od 3.200 osoba sa SSS, a oko 800 osoba sa VSS. Broj nekvalifikovanih lica je bio 2.824.

Podaci Zavoda za zapošljavanje Republike Srpske za prošlu godinu pokazuju da ljudi sa diplomom visoke stručne spreme na posao u prosjeku čekaju nešto duže od dvije godine. Na posao najduže čekaju nekvalifikovana lica, čak duže i od sedam godina. Lica koja imaju treći stepen srednje škole u prosjeku na posao čekaju otpirlike šest i po godina, dok lica sa četvrtim stepenom srednje škole na posao čekaju oko pet godina.

Ako se napravi samo selekcija zanimanja sa visokom stručnom spremom i tu postoje značajne razlike u pogledu dužine čekanja na posao. Do posla najbrže dolaze profesori matematike i fizike, koji na prvo zaposlenje u prosjeku čekaju četiri mjeseca. Sa druge strane posao najduže čekaju geografi – duže od četiri godine prosječno. Što se tiče brojnosti, na evidenciji Zavoda za zapošljavanje je najviše ekonomista, finansijskih radnika  i pravnika sa VSS diplomom. Bitno je istaći da su ova zanimanja i najtraženija kada se govori o ovom nivou stručne spreme. Poslodavci ističu da nije lako naći kvalitetnog računovođu ili finansijskog direktora i pored toga što ima mnogo ljudi sa ovom stručnom spremom na evidenciji. Pored ovih zanimanja, traženi su i inženjeri obućarstva, mašinstva, elektrotehnike, itd.

U posebnu kategoriju možemo da svrstamo i programere, mada oni ne moraju nužno da imaju tu diplomu, ako se dobro razumiju u svoj posao. Programer je zanimanje koje se već duži niz godina uvijek nalazi na listama najtraženijih zanimanja.

Što se tiče srednje stručne spreme, već smo se osvrnuli na to koliki je prosjek čekanja na posao u globalu. Ako govorimo o pojedinačnim zanimanjima, prošle godine je najveća potražnja bila za trgovcima, konobarima, vozačima, kuvarima, građevinskim radnicima, električarima.

Problem za lokalnu privredu jeste što po platama nije konkurentna zemljama Evropske unije, pa imamo odliv kadrova koji su neophodni. Sa druge strane evropske zemlje imaju potrebu za vozačima, medicinskim sestrama, njegovateljima, električarima, itd. Vidimo da se potrebe preklapaju, a pošto su u inostranstvu veće plate jasno je da smo u problemu sa tog stanovišta. Njemačka i Slovenija su zemlje u koje najviše odlazi radna snaga sa naših prostora. Kao primjer ću da napomenem da je trenutno u Banjaluci aktivan Sajam slovenačkih firmi preko kojeg više od dvadeset kompanija traži radnike.

Savjet stručnjaka je da idete na prekvalifikaciju, ako ne možete duži period da pronađete zaposlenje. Međutim i te prekvalifikacije često unose zabunu, jer su fiktivne u dosta situacija, tj. ljudi dobijaju diplomu, ali ne i znanje. Imamo primjer da je mnogo osoba izvršilo prekvalifikaciju u medicinske tehničare da bi otišli u Njemačku, međutim Njemačka je odlučila da pooštri kriterijume, jer su bili svjesni da neki od njih nemaju znanje. Nova pravila stupaju na snagu već od juna. To je samo jedan od primjera.

Kada govorimo o platama u pojedinim djelatnostima kod nas, najviše plate imaju zaposleni u oblasti finansija i osiguranja, dok najniže plate imaju zaposleni u oblasti građevinarstva. U februaru 2019. godine prosječna plata u finansijskoj djelatnosti je iznosila 1.378 KM, a u oblasti građevinarstva 617 KM.

Vraćamo se na početak teksta i tvrdnju da potrebe privrede treba uskladiti sa školskim programima. Nikada to nije moguće baš u potpunosti uraditi, a i problem je što ne može ni učenicima da se diktira šta će izabrati, na njima je odluka. To nije jednostavan proces, ali mislim da će sama privreda, a i vrijeme sve to da dovedu u ravnotežu.